Svojim polozajem Ulcinj zauzima krajnji juzni dio Jadranskog primorja, a nalazi se u jugoistocnom dijelu Crne Gore. Zbog izrazitih prirodnih i geografskih karakteristika Ulcinj sa okolinom pripada ivicnoj suptropskoj zoni evropskog sredozemlja.
Juznim dijelom u duzini od 30 kilometara Ulcinj izlazi na Jadransko more, a na istocnom dijelu nalazi se rijeka Bojana. U centralnom dijelu Ulcinja je Sasko jezero, a u zalivu Ulcinj je zagradjen masivom planine Rumije. Sa blizu 20 km plaza, od toga 15 km finih pjescanih, sa preko 6000 h obradivog zemljista, maslinjacima od oko 88.000 stabala, ljekovitim svojstvima pijeska, blata i mineralne sumporne vode (kojima su najvise ocjene dali eminentni domaci i strani strucnjaci i instituti), Ulcinj predstavlja respektabilan ekonomsko-turisticki potencijal za razvoj svih vrsta turizma (elitnog, nautickog i zdravstvenog), te poljoprivrede kao komparativne grane. Povrsina od 255 km2 koju cini Ulcinj sa okolinom, jedinstven je primjer nesvakidasnje ljepote: beskrajnih pjesacanih plaza, azurno plavog mora, rijeka, jezera, planina i bujne vegetacije.
Na sjeveru Ulcinja prostire se primorska planina Mozura (622 m), a iza nje je dio planinskog masiva Rumije. Istocnim dijelom Ulcinja protice rijeka Bojana, koja vodenim putem Ulcinja spaja sa Albanijom. Zapadno od Ulcinja nalazi se poznati primorski grad i crnogorska luka Bar. Ulcinjska obala, od zaliva Kruce do usca rijeke Bojane iznosi 32, 7 km. Ulcinj lezi na otvorenom moru. Najvisi planinski vrh je Kozjak (1 427 m nadmorske visine). Predio na kojem je grad nastao i na kojem se i dalje razvija veoma je brdovit. Taj predio cine podnozja brda Pinjes (108 m), Mendre(164 m) i Bijele Gore (289 m). Na istocnom dijelu Ulcinja nalaze se polja sa jezerima, mocvarama, malim rijekama kao i duge pjescane plaze.
Zbog veoma povoljne klime Ulcinj se na turistickoj karti Evrope vec dugo vremena prepoznaje kao odlicno klimatsko ljetovaliste i zimovaliste. Ulcinj karakterise umjerena mediteranska klima i suprtropska vegetacija. Takva klima podrazumijeva obilje svjetlosti i toplote, sa 2 700 suncanih sati godisnje. Ulcinj je sigurno jedno od najsuncanijih mjesta jadranskog primorja. Srednja godisnja temperatura vazduha iznosi 16, 5 Celzijusovih stepeni, pa se Ulcinj smatra mnogo toplijim mjestom u odnosu na druge gradove na Crnogorskom primorju. Ljeta u Ulcinju su prijatna, i nijesu previse topla jer je zbog stalnog strujanja vazduha, u tom gradu veoma mali broj tropskih dana. Temperatura vazduha ljeti dostize do 38 stepeni, dok je u julu prosjecna temperatura 25, 2 Celzijusova stepena. Tokom ljetnjeg perioda sunce grije i do 11, 5 sati u toku dana. Suncanje i kupanje u Ulcinju traje skoro 6 mjeseci, od maja do oktobra. Ujednacene temperature mora i vazduha (od 22 do 26 stepeni Celzijusovih), omogucavaju cjelodnevno uzivanje u kupanju u prijatnoj vodi ulcinjskog zaliva ili suncanje na ljekovitim plazama ulcinjskog priobalja.
Zime su u Ulcinju blage, snijeg je veoma rijetka pojava, temperatura vazduha iznosi tek 10 stepeni. Proljeca kao i jeseni stizu rano i uglavnom su topla sa umjerenim temperaturama kako vazduha tako i mora (s proljeca temperatura je 14, a s jeseni 17 stepeni Celzijusovih).
Juzno primorje kojem pripada i Ulcinj smatra se najvedrijim podrucjem Sredozemlja. Srednja godisnja vlaznost iznosi 67 %, s tim sto u julu i avgustu vlaznost dostize 63 %, a u maju i novembru 71 – 72 %, sto ukazuje na pravilan odnos temperature i vlaznosti vazduha.
Srednja godisnja kolicina padavina, iskljucivo kise, iznosi 134 mm/m 2. Najkarakteristicniji vjetrovi su bura, jugo i maestral. Bura duva iz sjeveroistocnog pravca. Obicno je to hladan vjetar koji duva u poznu jesen i zimu. Primorski vjetar poznatiji kao jugo, u Ulcinju duva s jeseni, zimi ili u proljece i donosi kisu. Taj vjetar na moru obicno stvara velike talase. Vjetar maestral dolazi iz smjera zapad – jugozapad. To je prijatan vjetar koji donosi osvjezenje od vrucina u najtoplijim ljetnjim satima. Najveci intenzitet kojim maestal moze da duva je 10 m/sec.
Klima u Ulcinju je doprinijela stvaranju tri vegetaciona pojasa: zimzelenog (obuhvata vegetaciju do visine od 300 m), mjesovitog (do 500 m) i submontanskog (iznad 500 m). Vegetacioni pojasi stvorili su uslove za razvoj razlicitih vocnih i drugih vrsta. U zimzelenom pojasu najbolje uspijevaju masline, smokve, narandze, limuni, bademi, kivi i japanske jabuke. U mjesovitom vegetacionom pojasu gaji se kesten, sipak, dud, vinova loza i zito. U submontanskom pojasu najvise uspijevaju zito, duvan, kruske, jabuke i sljive.
Available languages : english - serbian
powered by Red Wand Web Design