Park se nalazi na prostranoj planinskoj visoravni na sjeverozapadu Crne Gore, ogranicen je rijekama Pivom i Tarom, izmedju kojih se nalaze 23 planinska vrha visine iznad 2,300 metara. Park zahvata povrsinu od 39,000 hektara ukljucujuci i 82 kilometra kanjona Tare cija je visina 1,600 metara iznad nivoa rijeke. Uprava parka smjestena je u Zabljaku.
Oblast Durmitora je najznacajniji dio Dinarskog vijenca planina koje karakterisu visoki vrhovi, guste sume, duboke klisure. Kanjon Tare je najveci u Evropi i obuhvata preko 1,500 vrsta flore i 130 vrsta ptica. U parku se nalazi 17 lednickih jezera kao i najveci vrh u Crnoj Gori - Bobotov kuk (2,522 m.). Od 1980. park i kanjon Tare su pod zastitom UNESCO-a 1977. Kanjon je proglasen za svjetski ekoloski rezervat. Sedam zona parka spada u specijalne zasticene zone (ICUM):
Veliki dio od 314 zasticenih zivotinjskih vrsta u Crnoj Gori, ukljucujuci 163 vrste ptica, zivi u oblasti Durmitora.
Zbog velikih bitki koje su se vodile tokom Drugog svjetskog rata, u blizini Zabljaka postoji osam istorijskih spomenika. Ostala istorijska mjesta i spomenici razbacani su na juznoj i sjevernoj strani parka. Iako jos uvijek nisu uradjena kompletna arheoloska istrazivanja, pocetna saznanja ukazuju na postojanje tragova iz Mezolitika pa do danasnjih dana.
Rekreacija zauzima znacajno mjesto medju aktivnostima u Nacionalnom parku Durmitor. Pjesacenje, planinarenje, alpsko i nordijsko skijanje, splavarenje rijekom Tarom, pecanje, kampovanje i obilazak autobusima ili automobilima su oblici rekreacije koji se trenutno praktikuju u parku.
Kraljevina Crna Gora stavila je Crno jezero sa njegovom okolinom, kao i rijeku Taru pod kraljevskom zastitom. 6. septembra 1952. Skupstina narodne republike Crne Gore proglasila je planinu Durmitor za nacionalni park. Skupstina Socijalisticke republike Crne Gore prosirila je nacionalni park Durmitor obuhvativsi kanjon Tare 3. februara 1978. Prostorni plan za park uradjen je 1995. godine.
Do parka se moze doci iz Beograda, najprije autoputem do Pljevalja, a zatim preko rijeke Tare do Zabljaka i Mojkovca. Iz Podgorice se do parka obicno putuje kroz kanjon Morace do Mojkovca a zatim Zabljaka. S obzirom da ne postoji aerodrom u funkciji u blizini, nema avio saobracaja do Zabljaka. Postoji autobuska linija iz Podgorice do Pljevalja i Zabljaka. Prugom Beograd - Bar vrsi se prevoz do Mojkovca.






Izvor : Ministrarstvo Turizma CG, Plan za Buducnost Nacionalnih Parkova Crne Gore i razvoj preduzetnistva, FLAG International
Available languages : english - serbian
powered by Red Wand Web Design