Osnovni postupci spravljanja odjeće:

Osnovni postupci spravljanja odjeće i drugih materijala bitnih za pokućstvo su: predenje, tkanje, pletenje, vezanje, bojenje i izrada čipke.

Predjenje - je potpuno isto za vunu, lan, konoplju, brnestrinu i za svilu. Predenje se vrši uz pomoć dva pomagala: uz pomoć preslice i uz pomoć vretena. Postoje različiti oblici preslice a u Crnoj Gori najčešći oblici su bili loptasti i kopljasti oblik. Prelja prede na taj način što drži preslicu za pojasom obično ispod lijevog pazuha, na kojoj se nalazi vlakno, pridržava preslicu laktom, dok joj se vreteno nalazi u desnoj ruci. Prstima lijeve ruke ona izvlači vlakno, razvlačeći ga do debljine koja joj je potrebna, i pri tom s vremena na vrijeme vlaži prste kako bi se vlakno boje uvrtalo.

Tkanje - je jedna od najstarijih načina izrade niti međusobnim preplitanjem. Istraživački podaci nam ukazuju na činjenicu da su vještinu tkanja poznavali starobalkanski i antički narodi, kao i Sloveni u vrijeme kada su naselili Balkansko poluostrvo. U Crnoj Gori tkali su se sukna, platna, vreće i bisage, stoljnaci, miljei, ćilimi, razne vrste prekrivača itd. Postoji veliki broj tehnika tkanja a u nas je najzastupljeniji onaj vodoravni.

Pletenje – Vuna je materijal koji se najčešće koristi pri pletenju. Predmeti izrađeni od vune jako su topli i oni su od posebno velikog značaja bili za sjever Crne Gore gdje su zime dosta oštre. Pletenjem su se pravili prsluci, džemperi, vunene čarape, šalovi, rukavice i dr. Obično se plete sa jednom iglom mada se nekad upotrebljava čak i do pet igala.

Bojenje - Za bojanje se u prošlosti nisu koristili današnji preparati. Boja se prije dobijala o raznovrsnih biljaka, od njihovih plodova i korijena. U Crnoj Gori najviše se koristila, pa samim tim i bojala vuna. Crnu boju su Crnogorke najčešće pravile iskuvavanjem kore i lista oraha ili jasena ili pak kuvanjem kore šipka. Žuta se takođe dobijala od kore šipka, ili od divlje jabuke, tamnozelena kuvanjem mladog lišća duda ili miješanjem crne i žute, smeđa se dobijala od orahove kore ili od lišća crnog jasena, od kojeg se takođe spravljala i modra boja. U procesu bojanja, u zavisnosti od toga koju boju je domaćica željela da dobije, dodavala je pepeo, čađ itd.

Vezanje – Vezanje je bio najljepši i najčešće upotrebljavani način ukrašavanja u staroj Crnoj Gori. On se radio na postojećoj podlozi različitim bodovima sa vunenim, svilenim i pamučnim koncem, a dosta često zbog uticaja islama i zlatnim i srebrnim nitima. Raznobojnim nitima ukrašavani su stolnjaci, prekrivači, jastuci i razni drugi predmeti iz pokućstva, kao i odjevni predmeti.

Čipka - Pri izradi čipke koriste se pamučne i svilene niti i u Cnroj Gori čipka se najviše radila na primorju. Među najljepšim čipkama smatra se čipka rađena u Boki tzv. bijelim vezom koja je još poznata pod nazivom dobrotska čipka. Najstariji primjerak dobrotske čipke koji je sačuvan, a koji se danas upotrebljava kao oltarnik datira iz XVI vijeka, dok ih je većina sačuvana iz XVIII vijeka.